a u sebi puno vode nosim,
zajedno sa braćom
letim po nebu
i stalno suncu prkosim.
Duge uši, kratak rep,
krzno mi je meko,
volim mrkvu i salatu,
a zovem se...
a malenog se miša bojim.
Nos mi je do poda,
čak i kada stojim.
po trbuhu bijele,
u proljeće dođu,
u jesen se sele.
i uvijek te pratim.
Po mraku se skrivam,
po danu se vratim.
i hladan sam kao led.
Ako me na toplo staviš,
više nisam ....
i u strahu od svih bježim,
a u gradu zbog pješaka,
hrabro nasred ceste ležim.
uvijek sporo idem,
Ali točno na vrijeme,
uvijek na cilj stignem.
ni previše snažan,
ali svoju kuću nosim
i pravim se važan.
a težak sam kao slon,
pijem samo benzin
i zovem se ...
Ima brke, djed nije.
Mlijeko pije, dijete nije.
Bijele koke s neba pale,
cijelo selo zatrpale.
Kuću nosim na leđima,
puzim, puzim danima.
Spor sam i polako idem,
ali uvijek svugdje stignem.
Šap, šap, šaponja,
Zub, zub, zubonja,
trb, trb, trbonja,
brund, brund, brundonja.
Ide šumom, njuši, gleda,
ima li negdje meda.
Leti zrakom, ptica nije,
zuji, brunda, kukac nije.
Kad je žedan benzin pije –
to pogoditi teško nije.
Svakog dana stotine nogu
pregazi moja rebra,
a ja i dalje stojim,
jer ja sam .....
Imam kapu zelenkastu,
a živim na svakom hrastu.
Za trenutak ili dva
pogodite tko sam ja.
Samo noću bdijem,
na nebu se krijem,
mlad, star ili ljut
uvijek sam ko limun žut.
Imam oka tri,
al' ni jedno ne vidi.
Ali moje oči mnogo znače
za pješake i vozače.
Po leđima crne,
po trbuhu bijele,
u jesen na jug sele.
Zrakom stalno lete,
zna ih svako dijete.
Iz visine gusto pada
nikad padom ne nastrada.
A kad toplo sunce svane,
rastopi se i nestane.
Mi smo četiri brata,
jedan drugog hvata.
Sve ceste smo vidjeli,
još se nismo sreli.
Ide ravno, pa zavije.
Po njoj auti jure,
po njoj ljudi žure.
Nemam ruku, nemam nogu,
ali vješto skočit mogu.
Niti jednog nemam ugla,
okrugla sam kao kugla.
Velik sam ko kuća
a miša se bojim.
Nos mi je do poda,
teška mi je noga.
Trubim jako ko trombon,
ime mi je ...
Po krošnjama šećem
i veselo skakućem.
Volim šumski mir.
Da zimi ne prosim
u kućicu nosim
lješnjake i žir.
Malen sam ko zrno riže,
radišan i jak,
uvijek nas je puno braće,
ne plaši nas čak ni lav.
Crni, žuti ili bijeli,
mi ko vojnici pravi.
Što smo? Tko smo?
Mi smo ...
Sladak sam kao šećer,
i hladan kao led,
sva me djeca vole jesti,
jer ja sam ...
Voli kruške, voli med,
kao djeca sladoled.
Kažu brunda, samo brunda...
Pred zimu zaključa stan
i spava zimski san.
Ja sam djeco šumska kuma,
hitrih nogu, bistra uma.
Kabanica moja riđa,
svakome se lovcu sviđa.
Vodu pije
a živo nije.
Tko je to?
Što je to?
Malen sam i volim sir.
A bojim se mačke.
Krzno mi je kao pliš,
pogodite. Ja sam...
Nit je riba,
nit je ptica.
Mrkva mu je poslastica.
Ima krzno meko
a zovu ga ...
Ne vidiš me al' sam jak.
Dižem sve u zrak.
Zelen mu je ogrtač,
košulja i hlače.
Poput buhe on visoko skače.
Kuća mu je bara
draga iznad svega
u njoj živi
rado pjeva
rega, rega, rega.
Nježan i lijep kao cvijet,
veseli je njegov let.
Gdje je cvijeće
tamo lijeće...
Ima krila, nije ptica,
a bio je gusjenica.
Imam igle
ne znam šiti,
tko će mene
pogoditi?
Svi što je vole
svi je tuku
udaraju nogom
i bacaju iz ruku.
Svileno krilce
skriveno rilce.
Kad te ubode
eto nezgode.
Ali i slasti
kad te počasti.
Ja sam drvo
"šumska princeza"
bijela sam i lijepa
i zovem se...
Crno ruho ima
repom rado klima.
U gaju skakuta
frula mu je žuta.
Imam dlaku nisam maca
pijem vodu nisam žaba
strašan sam a nisam lav
nego idem vav, vav, vav.
Po glasu – živko.
Po perju – sivko.
Skakućem, virkam,
posvuda zirkam.
Čuvam se praćke
i bježim od mačke.
Šumom ide, šumom šetka,
jedna jako čudna četka.
Al' to prava četka nije
nje se boje čak i
zmije.
